Putevi i cilj yoge

Poznato nam je, iz vlastitog iskustva, da se ljudi razlikuju po svojim osjećajima - temperamentu, mislima, ciljevima i sklonostima. Da bismo spoznali Boga i postali svjesni Njegove milosti, moramo iz svoje svijesti odagnati oblake neznanja. U skladu s tim postoje četiri osnovna puta yoge, koji uzimaju u obzir te različite prirođene sklonosti i težnje. Ti putevi su: karma yoga, bhakti yoga, raja yoga i jnana yoga. Osoba može dostići samospoznaju putem karma yoge, kojom dostiže savršenstvo obavljajući svoju propisanu dužnost. Emocionalna osoba ga dostiže putem bhakti yoge, predanim služenjem i ljubavlju prema personalnom Bogu. Osoba željna znanja provodi jnana yogu, jer do oslobođenja dolazi putem znanja. Osoba koja meditira prakticira raja yogu i realizira božansko putem kontrole uma.

Karma yoga je yoga djelovanja koju prvenstveno biraju oni čija je narav društvena - socijabilna. Ona čisti srce učeći nas nesebičnom djelovanju, bez misli o dobiti, nagradi pa čak i pohvali. Biti van plodova svog djelovanja i nudeći ih Bogu, učite sublimirati ego. Na duhovnom putu, prvi je korak nesebično služenje. Kroz nesebično služenje čovjek može spoznati Boga. Jer ruke koje služe, svetije su od usta koje mole. Nesebično služenje znači služenje onima kojima je najpotrebnije, ne gledajući na osobne pogodnosti što se tiču vremena, energije i udobnosti. Temelj duhovnog napretka je odbacivanje ''ja'' i radosno prihvaćanje ''mi'', što je zapravo uranjanje ''ja'' u ''On''. Prilika da služite svome bližnjem stiže vam kao dar Božji. Služite sa osjećajem zahvalnosti jer Bog je taj koji prima od vas. Služenje je štovanje koje nudite Bogu u svačijem srcu. Bolje je davati, nego primati. Davanje donosi više radosti nego primanje. Da biste primili, morate vršiti neku sadhanu (duhovnu praksu) - sadhanu otvaranja vratiju svog srca, tako da ga sunce može osvijeliti. Sama riječ ''karma'' znači činiti, djelovati. Svaka naša aktivnost - disanje, govorenje, kretanje, ali i svaka misao, svaka riječ - sve je karma, djelovanje. Razlikujemo dvije vrste karme: Sakam karmu, sebične postupke, i Niškam karmu, nesebične postupke. Sebične misli i djela produbljuju dvojnost između "moje" i "tvoje". Nesebičnost nas, naprotiv, vodi izvan granica našeg ega - prema jedinstvu sa svime što postoji. Sebičnim postupcimavezani smo za kolo rađanja i smrti,nesebičnim postupcima ne stvaramo novu karmu, nego se, naprotiv, oslobađamo stare. Razumijevanje, praštanje, davanje i pomaganje djela su uz pomoć kojih se oslobađamo karmičkoga kruga. Međutim, pojam karma označuje i univerzalni zakon uzroka i posljedice. Karma yoga se bavi uzrokom, djelom i posljedicom. Svako djelovanje ostavlja pos­ljedice na tijelo, um i svijest, a te su posljedice potpuno u skladu s moralnim stavom i namjerama s kojima je djelo učinjeno. U skladu sa zakonom po kojemu reakcija odgovara akciji, sve što radimo, govorimo ili mislimo ima svoju povratnu posljedicu. Ono što nazivamo srećom plod je naših prijašnjih dobrih djela, a ono što nam se čini kao udarac sudbine rezultat je našega prijašnjega negativnog djelovanja. Događaji koje nam donosi sudbina nisu, dakle, slučajni. Njihov se uzrok, kao i smjer njihova kretanja, nalazi u našim prošlim i sadašnjim djelima. Naša je sudbina predodre­đena karmom, ali ta karma se može i promijeniti, jednako kao što snažan vjetar može skrenuti putanju strijele koju smo odapeli. Vježbanjem joge, pozitivnim mislima, mudrošću i dobrim djelima možemo ublažiti i ispraviti djelovanje svojih karmi i postupno svoju sudbinu usmjeriti k dobru. Svako djelovanje i svaka misao donosi plodove - bilo u ovom, bilo u budućim životima. Stanje sadašnjosti je proizvod naše prošlosti, ali i sjeme budućnosti. Žanjemo ono što smo posijali, oblikujući svoju budućnost onim što činimo u sadašnjosti. Ako to shvatimo, nećemo krivnju prebacivati na nekoga drugoga, već ćemo sami preuzeti odgovornost za ono što nam se događa.

Bhakti yoga je put predanosti i ljubavi prema Bogu, ljubavi prema sveukupnoj krea­ciji, prema svim živim bićima i cjelokupnoj prirodi. Bhakti yoga je osobito privlačna onima čija je narav osjećajna. Bhakti yogi, potaknut snagom ljubavi, Boga vidi kao utjelovljenje ljubavi. Kroz molitvu, pjevanje u slavu Boga i obrede, bhakti se predaje Bogu, usmjeravajući i preobražavajući svoje osjećaje u bezuvjetnu ljubav i posvećenost. Pjevanje u slavu Boga čini srž Bhakti yoge. Sama posvećenost Bogu ne smije se prosuđivati ili mjeriti vanjskim odlikama; vijencima cvijeća i svijeća, odjeća, raznim ukrasima i slično. Bitna je čistoća motiva i namjera. Tri su prava izvanjska znaka za bhakti: vjera, poniznost i zaziranje. Vjera u konačnu pobjedu istine i ljubavi; poniznost pred starijima i mudrima; zaziranje od prisutnosti zla - upadanje u loše društvo, prihvaćanje zlih namjera i suprotstavljanju glasu savjesti. Svatko može ići putem bhakti yoge: bio mlad ili star, siromašan ili bogat, neovisno o nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti. Bhakti yoga nas vodi do cilja sigurno i bez stranputica. Kad jednom upoznamo božansku ljubav, ne želimo više ništa drugo. Tada znamo da je Bog smisao istinske ljubavi, o tome govori kratka priča: Jednom je Narada (jedan od sedam božanskih mudraca i vidjelaca - riši) ponudio da neuke pastirice (gopi), Krišnine družice u igri, podučava principima filozofije - vijnanabodha - kako ju je nazvao. Krišna se složio, ali gopi su rekle: ''Ne trebamo tvoje učenje i tvoja predavanja jer Krišnu vidimo svuda i u svemu i tako nemamo ego (ahamkara). Vjerujemo da je to za nas dovoljno''. Narada je shvatio ispravnost njihove tvrdnje i otišao je neobavljena posla.

Posvećenost Bogu (bhakti) potpuno je poistovjećenje mentalnih aktivnosti (mišljenja i osjećanja) s Apsolutom na koji je predanost usmjerena. Bhakta prima kao dar od Boga sve što mu se dogodi. On ništa ne želi niti očekuje i potpuno se prepušta Božjoj volji, pozdravljajući i prihvaćajući svaku situaciju u životu pred koju ga postavi sudbina. Bhakta ništa ne traži za sebe, a njegova molitva je: "Neka bude volja Tvoja". Svako živo biće osjeća mnogostranu ljubav: prema potomstvu, obitelji, ugodnosti i zaštiti, hrani i piću, zabavi i igri i sl. Svaka od tih ljubavi ili vezanosti ima određeni naziv, ovisno o predmetu na koji se odnosi - naklonost prema potomstvu; suosjećanje spram ljudi s manje sreće; vezanost prema nekim stvarima, osobama ili mjestu i sl., ali riječ bhakti upotrebljava se samo za označivanje ljubavi upućene prema Bogu. Čovjek bez bhakti je kao riba bez vode, kao ptica bez krila, kao noć bez mjeseca i zvijezda, stoga dopustite neka vaša ljubav teče jednousmjereno u ocean Božje milosti: to je duhovna disciplina, to je duhovni put koji se naziva bhakti.

Raja yoga je put samodiscipline i vježbanja.. Riječ ''raja'' znači kralj. Kralj je u svojim postupcima samosvjestan, samostalan i siguran u sebe. Tako je i raja yogi samostalan, neovisan i neustrašiv.

Um kraljuje nad osjetilima. Onaj koji je pokorio svoj um, osjetila, misli i razum kralj je među ljudima. On je spreman za raja yogu, kraljevsko spajanje sa Svevišnjim. Onaj koji je pobijedio svoj um je raja yogi. Izraz raja yoga označava potpunu vlast nad svojim postojanjem. Iako Patanjali, u svojim ''Yoga Sutrama'' opisuje načine kojima možemo kontrolirati um, nigdje u svojim stihovima ne koristi naziv raja yoga, već aštanga yoga, osam stupnjeva ili nivoa yoge. Ali zbog toga što opisuje kako postići potpunu kontrolu nad samim sobom ispravno je koristiti naziv raja yoga. Swatmarama, autor Hatha Yoge Pradipike (hatha=snaga ili veliki napor) nazvao je isti taj put hatha yoga jer iziskuje veliki napor i disciplinu. Uvriježeno je mišljenje kako su raja yoga i hatha yoga oprečne jedna drugoj - kako je Yoga Sutra dostizanje spiritualne discipline, a hatha yoga isključivo tjelesne, no međutim, to nije tako jer se hatha yoga i raja yoga nadopunjuju čineći jedinstveni put ka Oslobođenju. Kao što su alpinistu potrebni užad i krampovi jednako kao i tjelesna spremnost i disciplina kako bi se popeo na ledene vrhove Himalaja, tako je i aspirantu yoge potrebno znanje i disciplina hatha yoge kako bi dostigao najviše nivoe raja yoge. To je put koji obuhvaća i razne tehnike yoge kao što su: asane, pranajame, mudre, krije, bandhe i meditacije. Iako neki autori naglašavaju posebnost drugih puteva yoge: mantra yoga, kriya yoga, kundalini yoga, swara yoga, nada yoga itd., može se u širem kontekstu slobodno reći da su sve one dio raja yoge. Raja yoga naziva se još i "kraljevskim putem yoge" ili "aštanga yoga'' (osmočlana yoga). Neki od tih osam stupnjeva su izvanjski, neki unutarnji. To je put što čini progresivni niz koraka ili postupaka kako bi se došlo do Samospoznaje. Ti putevi su:

1. Yama - (univerzalne moralne zapovjedi, samokontrola ili suzdržavanje);
2. Niyama - (samopročišćavanje putem discipline);
3. Asana - (položaj tijela, tjelesne vježbe),
4. Pranayama - (ritmička kontrola disanja);
5. Pratyahara - (suzdržavanje i oslobađanje uma od dominacije osjetila i vanjskih utjecaja);
6. Dharana - (koncentracija, učvršćenje uma na jednu misao, osjećaj ili predmet);
7. Dhyana - (meditacija);
8. Samadhi - (stanje nadsvijesti do kojeg se dolazi meditacijom, stapanje sa Apsolutom).

Yama i Niyama pomažu yogiju da ne bude u strasti, da kontrolira svoje osjećaje i da na taj način djeluje u skladu s drugima. Asane održavaju tijelo zdravim i snažnim i u harmoniji s prirodom. Na taj način yogi postaje oslobođen tjelesne uvjetovanosti, tijelo postaje vozilo duše. Prva tri stadija predstavljaju tjelesno oslobađanje (bahiranga sadhana).

Slijedeća dva stadija, Pranayama i Pratyahara, uče aspiranta kako da regulira disanje, a time i da kontrolira um i oslobodi osjetila od služenja željama. Ova dva nivoa predstavljaju unutrašnje oslobađanje (antaranga sadhana). Dharana, Dhyana i Samadhi vode yogija do najdubljih dijelova duše. Yogi se ne trudi pronaći Boga, jer zna da se On nalazi unutar njega samoga-zato se naziva Antaratma (Unutrašnje Ja). Posljednja tri stadija održavaju ga u harmoniji sa sobom i sa Stvoriteljem. Ovi stadiji se nazivaju antaratma sadhana, oslobađanje duše. Dubokom meditacijom subjekt, objekt i proces spoznaje postaju jedno, neodvojivi su. To je kao kada veliki glazbenik postane jedno sa svojim instrumentom i glazbom koja iz njega proizlazi. Tada yogi spoznaje jastvo (atman), djelić Vrhovne Duše unutar sebe.

Yama označava samokontrolu, etička načela - zapovijedi koje nadilaze vrijeme, vjeru i mjesto. One su: ahimsa (nenasilje), satya (istina), asteya (ne ukradi), brahmacharya (umjerenost, nevinost, čistoća) i aparigraha (ne biti požudan, pohlepan). Ove zapovijedi su pravila koje jednako važe za društvo kao i za individuu. Njihovo nepoštivanje dovodi do kaosa, nasilja, neistine, kriminala, pohlepe i razuzdanosti. Korijeni ovih nepovoljnih stanja nalaze se u osjećajima poput pohlepe, požude i vezanosti, koji mogu biti blagi, umjereni i pretjerani. Takva vrsta osjećaja donosi samo patnju i neznanje. Patanjali predlaže kako nadići te osjećaje; mijenjajući način razmišljanja putem pet principa yame.

Ahimsa. Riječ ahimsa je složena od čestice ''a'' koja označava negaciju i imenice ''himsa'' koja znači ubijanje ili nasilje. Ova riječ jest više od zapovijedi ne ubij, jer ima šire pozitivno značenje, ljubav. Ta ljubav obuhvaća sve stvoreno, jer svi smo djeca istog Oca- Boga. Ahimsa znači ne nanositi bol ili štetu nijednom živom biću - ni mislima, ni riječima, ni djelima. Yogi vjeruje da ubijanjem ili uništavanjem stvari ili bića iskazuje nepoštivanje njihovog Stvoritelja. Nasilje izrasta iz straha, slabosti, neznanja i nemira. Najveći čovjekov neprijatelj jest neznanje. Iz neznanja se javlja strah. Strah okuje čovjeka i paralizira ga. Boji se budućnosti, nepoznatog i neviđenog. Boji se za svoju egzistenciju, položaj i zdravlje. Najveći strah je strah od smrti. Kako bi ga se oslobodili potrebno je promijeniti pogled na život i reorganizirati svoj um. Yogi na smrt gleda kao na začin životu. On svoj um, dušu i tijelo posvećuje Bogu. Kada sve svoje postojanje poveže s Bogom, čega bi se trebao bojati?

Yogi vjeruje kako svako biće posjeduje pravo na život jednako kao i on. Vjeruje kako je stvoren da pomaže drugima i gleda na njih s ljubavlju. Zna da je nerazmrsivo povezan sa drugima i veseli ga kada pomaže drugima da budu sretni. Sreću drugih stavlja ispred svoje i uveseljava svakoga koga sretne.

Za nepravdu koju im je nanio netko drugi ljudi traže pravdu, a za onu koju su si sami nanijeli traže oprost i samilost. Yogi pak vjeruje kako za nepravdu nad samim sobom treba tražiti pravdu, a ako je netko drugi kriv treba mu oprostiti. On zna i uči druge živjeti. Uvijek teži savršenstvu, a ljubavlju i suosjećanjem pokazuje drugima kako napredovati.

Yogi daje pokoru, a ne kaznu za onoga tko loše čini. Majka koja voli svoje dijete će ga ponekada i istući kako bi ga oslobodila loših navika; na isti način djeluje i pravi sljedbenik ahimsa filozofije. Zajedno s ahimsom idu abhaya (neustrašivost) i akrodha (oslobođenost ljutnje). Neustrašivi su samo oni koji vode iskren, neporočan život. Yogi se ne boji nikoga i nitko se ne treba njega bojati, jer se on pročistio proučavanjem prirode Svevišnjeg. On je oštar prema svojim manama, ali nježan prema manama drugih. Nježnost uma je yogijev atribut, čije se srce topi pred patnjama drugih. Kod njega nježnost spram drugih i čvrstoća prema sebi idu ruku pod ruku, i u njegovom društvu netrpeljivost isparava.

Satya ili istina je najviša moralna zapovijed. Istina je Bog i Bog je Istina. Kao što vatra izgara nečistoće i pročišćava zlato, tako i vatra istine pročišćava yogija i uništava nečistoće u njemu. Ako um misli istinu, jezik govori istinu, i ako je cijeli život vođen istinom, tada je osoba spremna za ujedinjenje sa Stvoriteljem.

Stvarnost u svojoj osnovnoj prirodi jest ljubav i istina i izražava se putem ta dva aspekt. Yogijev se život treba čvrsto graditi na ova dva vida Stvarnosti. Zbog toga je ahimsa, koja se bazira na ova dva aspekta propisana. Satya pretpostavlja savršenu istinoljubivost u mislima, riječima, djelima. Neistina u bilo kojem obliku izbacuje sadhaku iz harmonije s osnovnim zakonom istine, možda će on i uspjeti na neko vrijeme sakriti svoje pravo lice pred očima drugih, ali barem jedna osoba zna istinu koja je u njemu - on sam.

Istina se ne odnosi samo na govor. Moguća su četiri grijeha u govoru: izgovaranje uvreda i prostačenje (grub govor); izricanje laži (lažno optuživanje, ogovaranje i izricanje riječi koje dovode u zabludu): ljubomorne riječi i ismijavanje onoga što drugi smatraju svetim. Brbljavac je otrovniji od zmije. Kontroliranje govora vodi ka iskorjenjenju zlonamjernosti. Kada u umu nema zlobe spram ikoga tada je pun samilosti prema svima. Onaj koji je naučio kontrolirati jezik, postigao je samokontrolu u velikoj mjeri. Kada takva osoba govori biti će slušana s poštovanjem i pažnjom. Njegove riječi će se pamtiti jer su istinite. Kada se netko tko je utemeljen u istini čista srca moli dobiti će ono što mu je zaista potrebno. Osoba čvrsto utemeljena u istini plodove svojih djelatnosti dobiva iako se može činiti da ne djeluje. Bog, izvor sve istine, ispunjava njegove potrebe i brine za njegovo postojanje.

Asteya znači ne prisvajati ništa što pripada nekome drugome. Asteya (a-ne, asteya-krasti) ili ne krasti, pri tom se ne misli samo na materijalne stvari, već uključuje i pričanje bez dozvole o onome što pripada drugome, kao i korištenje nečega u drugačiju svrhu od onoga za što je namjenjeno, ili zadržavanje duže od dogovorenog vremena. Pod izrazom asteya podrazumjeva se i nepoštenje, izigravanje povjerenja i zloupotreba. Yogi smanjuje svoje potrebe ne minimum, vjerujući da se ne razlikuje od lopova ako skuplja stvari koje mu uistinu ne trebaju. Dok drugi ljudi žude za bogatstvom, moći, slavom i uživanjem, yogi žudi samo za jednim, a to je da obožava Boga. Oslobođenost žudnje omogućuje osobi da odoli izazovima. Žudnja nanosi mulj u rijeku smirenosti. Čini čovjeka podlim, nečasnim i sputava ga. Onome koji se pridržava zapovjedi ''Ne kradi'' je sve obilje dostupno.

Brahmacharya znači čist način življenja - znači živjeti u celibatu, proučavanje svetih spisa i suzdržavanje. Vjeruje se kako gubitak sjemena vodi ka preuranjenoj smrti. Zadržavanjem sjemena yogijevo tijelo razvija slatki miris. Dok god se zadržava nema straha od smrti. Negacija, forsiranje strogosti i zabrane nisu odlike koncepta brahmacharije. To ne znači da je filozofija Yoge samo za one u celibatu. Brahmacharya se ne odnosi na to da li netko živi u celibatu ili obiteljskim životom. Bez obzira na bračno stanje osoba treba u svoj svakodnevni život uvesti principe brahmacharye. Da bi dostigli oslobođenje nije neophodno za osobu da se ne ženi. Naprotiv, svi smriti (zakoni) preporučuju brak. Bez iskustva ljudske ljubavi i sreće, nemoguće je spoznati božansku. Gotovo su svi yogiji i sveti ljudi Indije imali svoje obitelji. Nisu napustili svoje društvene i moralne dužnosti. Brak i djeca ne predstavljaju prepreku na putu ka Božanskom. Svjetovne dužnosti trebaju se brižljivo ispunjavati, ali uvijek sa sviješću da ''nisam ja taj koji radi, Bog je taj koji radi''.

Kada se utemelji u brahmachariji osoba posjeduje energiju i vitalnost, odvažan um i moćan intelekt tako da se može boriti sa svim nepravdama. Brahmachari će energiju koju ima upotrijebiti mudro: tjelesnu energiju će upotrijebiti za rad za Gospodina, a mentalnu za duhovni napredak. Brahmacharya je iskra koja pali baklju mudrosti.

Aparigraha. Parigraha znači skupljati, nagomilavati. Biti slobodan od nagomilavanja jest aparigraha. Tako da predstavlja i drugi aspekt asteye (ne krasti). Kao što osoba ne treba uzimati stvari koje joj uistinu ne trebaju, tako isto ne bi trebalo skupljati ili nagomilavati stvari koje nisu odmah potrebne. Što je manje prtljage, veća je udobnost - tko mnogo posjeduje taj ima i mnogo briga. Brige dovode do tjeskobe i nezadovoljstva, i umjesto da ih se čovjek riješi natovara sebi na leđa još više tereta. To je kao začaran krug iz kojeg možemo izaći putem viveke (ispravnog razlučivanja) i vairagye (odvezanosti). Isto tako, osoba ne bi trebala uzimati stvari koje nije zaradila, jer bi to dovelo do spiritualnog siromaštva. Yogi vjeruje kako skupljanje i nagomilavanje stvari ukazuje na nedostatak vjere u Boga i samoga sebe. Pridržavanjem aparigrahe, yogi pojednostavljuje svoj život i vježba svoj um, tako da nije uznemiren gubitkom stvari. Tada će sve što mu uistinu treba doći samo od sebe i u pravo vrijeme. Život običnog čovjeka je prepun uznemiravanja i frustracija. Tako da su jako male šanse da um bude u ravnoteži. Sadhaka je razvio sposobnost da ostane zadovoljan što god mu se dogodilo. Ostaje miran, i ta ga mirnoća vodi izvan granica iluzije od koje je ovaj naš svijet sastavljen. Misli na obećanje dano od strane Šri Krišne Arjuni: ''Onima koji Me uvijek obožavaju s nepodijeljenom ljubavlju, meditirajući na Moj transcendentalan oblik, dajem ono što im nedostaje i čuvam ono što imaju''.

Niyama su pravila ponašanja koja se odnose na individualnu disciplinu, dok yama označava univerzalna pravila. Patanjali je naveo pet niyama: shaucha (čistoća), santoša (zadovoljstvo), tapas (strogost u smislu žrtvovanja), svadhyaya (učenje o jastvu) i Išvara pranidhana (predanost Bogu).

Shaucha. Čistoća je temelj svih oblika zdravlja. Čistoća tijela je neophodna. Dobre navike kao što je kupanje pročišćavaju tijelo izvana, a asana, pranayama i meditacija ga čiste iznutra. Vježbanjem asana povećava se kondicija i odstranjuju toksini i nečistoće uzrokovane lošim navikama. Pranayama čisti pluća, opskrbljuje krv kisikom i umiruje živce. Ali važnije od pročišćavanja tijela jest pročišćavanje uma od uznemirujućih emocija kao što su: mržnja, požuda, ljutnja, pohlepa, ponos, ljubomora, zavist i zabluda. Još važnije je pročišćavanje intelekta (buddhi) od nečistih misli. Takvo unutrašnje pročišćavanje daje sjajnost i užitak. Donosi blagonaklonost, a otklanja mentalnu bol, tugu, potištenost i očaj. Kada je osoba blagonaklona u drugima vidi vrline, a ne samo mane. Poštovanje koje pokazuje spram tuđih vrlina, pokazuje koliko sam sebe poštuje i pomaže mu da prebrodi svoje poteškoće i jade. Pokraj čistoće tijela, misli i riječi, čista hrana je također neophodna. Osim čistoće u pripremi hrane, također je neophodna čistoća u načinu na koji se ta hrana nabavlja. Hrana, izvor života i ugode, dio je Brahmana. Treba ju jesti s osjećajem da sa svakim zalogajom dobivamo snagu za služenje Boga. Tada hrana postaje pročišćena. Biti vegetarijanac ili ne je čisto osobna odluka, jer je osoba pod utjecajem tradicije i navika zemlje u kojoj je rođena i u kojoj je odrasla. Ali nakon određenog vremena osoba koja se bavi yogom trebala bi prihvatiti vegetarijanski način prehrane kako bi postigla spiritualni napredak.

Hranu treba uzimati kako bi poboljšali zdravlje, snagu i život. Treba biti jednostavno pripremljena, hranjiva, sočna i umirujuća. Izbjegavajte hranu koja je kisela, gorka, slana, ljuta, bezukusna, pljesniva, teško probavljiva i nečista. Naše raspoloženje se kreira ovisno o tipu hrane koju jedemo i načinu na koji jedemo. Ljudi su jedina bića koja jedu iako nisu gladna i u načelu žive kako bi jeli, a ne jedu kako bi živjeli. Ako jedemo kako bismo zadovoljili jezik jedemo previše, pa bolujemo od probavnih tegoba koje izbacuju naš organizam iz igre. Yogi živi filozofiju ravnoteže i zbog toga jede samo kako bi se prehranio. Ne jede previše niti premalo. Gleda na svoje tijelo kao na prebivalište za svoju dušu i čuva se od pretjerivanja.

Osim hrane, za spiritualizam, je važno i mjesto na kojem se boravi. Teško je prakticirati yogu daleko od kuće, u šumi, u prenapučenom gradu, ili gdje je bučno. Mjesta blizu jezera, rijeka ili na obali mora bi bila idealna. Nažalost u ovo moderno doba nije lako pronaći takvo mjesto, ali se barem može u nekom kutu svoje sobe napraviti mjesto koje je čisto, uredno, prozračno, suho i mirno.

Santoša. Unutrašnje zadovoljstvo je najveće blago koje možemo posjedovati. Santošu ili zadovoljstvo treba uzgajati. Um koji nije zadovoljan se ne može skoncentrirati. Yogi nema nikakvih želja, prirodno je da je zadovoljan. Zadovoljstvo pruža blaženstvo koje yogiju nije strano. Zadovoljan čovjek je potpun jer poznaje ljubav Božju. Blagoslovljen je jer poznaje istinu i zadovoljstvo. Zadovoljstvo i smirenost su stanja uma. Različitosti se javljaju pod utjecajem rase, vjere i tradicije. Različitosti stvaraju nesklad zbog kojeg dolazi do svjesnog ili nesvjesnog konflikta koji ometa i zbunjuje. Zadovoljstvo i smirenost dolaze kada vatra duha ne treperi na vjetru želja - kad spoznamo da je sve bogatstvo ovog svijeta prolazno.

Tapas. Riječ tapas dobivamo iz korijena ''tap'' koji znači svijetliti, gorjeti, osjetiti bolove ili nešto raditi svim srcem. Zbog toga znači truditi se svim srcem, gorjeti, kako bi postigao cilj života. Podrazumjeva samodisciplinu, pročišćavanje, strpljenje, strogosti i ustrajnost u neprekidnom vježbanju. Tapas označava svjestan napor kako bi osoba dostigla jedinstvo s Božanskim i spalila sve želje koje joj stoje na putu prema tom cilju. Život bez tapasa je kao život bez ljubavi. Bez tapasa um ne može doseći Gospodina.

Postoje tri vrste tapasa. Mogu biti povezane uz tijelo (kayika), govor (vachika) ili um (manasika). Suzdržljivost (brahmacharya) i nenasilje (ahimsa) pripadaju pod tapas tijela. Koristiti riječi koje nisu uvredljive, slaviti Boga, govoriti istinu bez obzira na posljedice koje može snositi i ne govoriti loše o nikome to su tapas govora. Razvijanje određenog mentalnog stanja, smirenosti i ravnoteže, bilo u sreći ili tuzi i održavanje samokontrole pripada u tapas uma. Tapas je i kada netko vrši djelatnosti bez sebičnih motiva ili nade za nadoknadom.

Tapasom yogi razvija snagu tijela, uma i karaktera. Postaje hrabar i mudar, ustrajan i jednostavan.

Svadhyaya. ''Sva'' znači ja, a ''adhyaya'' studiranje ili obrazovanje. Obrazovanjem se izvlači ono najbolje iz osobe. Svadhyaya, dakle označava obrazovanje samoga sebe, proučavanje poglavlja o vlastitom Jastvu, ali i proučavanje svetih spisa, knjiga mudrosti. Od svih znanja koja osoba može steći u životu najbolje je duhovno praktično znanje. Kako bi život učinili zdravim, sretnim i mirnim, važno je redovito proučavati, na mirnom mjestu, božansku literaturu. Proučavanje svetih spisa će pomoći sadhaki da se koncentrira i rješava životne probleme kako se pojave. Pomoću svadhyaye učenik spoznaje prirodu duše i razvija komunikaciju s božanskim. Svi bi trebali čitati svete knjige cijelog svijeta. One nisu samo za ljude određene vjere. Kao što pčela sakuplja med sa različitih cvjetova, tako i sadhaka apsorbira informacije iz drugih vjera koje će mu pomoći da bolje cijeni svoju vjeru. Filologija nije jezik, već znanost o jezicima. Proučavanjem filologije osoba će bolje naučiti svoj jezik. Slično, Yoga sama po sebi nije religija, ali je korijen svih religija. Yoga je znanost o religijama, i njezinim prakticiranjem sadhaka će moći bolje razumjeti svoju religiju.

Osoba koja prakticira svadhyayu čita vlastitu knjigu života, u isto vrijeme dok je i piše. Dolazi do promjene u pogledu na život. Počinje shvaćati kako je smisao postojanja bhakti (obožavanje), a ne bhoga (uživanje).

Išvara pranidhana. Posvetiti svoja djela i volju Bogu pravo je značenje ovih riječi. Onaj koji ima vjeru u Boga ne očajava. Kada rijeke bhakti prostruje kroz turbine uma, rezultat je mentalna snaga i spiritualno prosvjetljenje. Tjelesna snaga bez bhakti je smrtonosna, a bhakti bez snage karaktera je poput droge. Ovisnost o zadovoljavanju čula uništava i snagu i slavu. Iz neprestanog udovoljavanja osjetilima izrasta vezanost i pohlepa za ponovnim zadovoljenjem. Ako osjetila nisu zadovoljena, tada nastaje žalost. Treba ih ukrotiti znanjem i suzdržavanjem; ali je teško kontrolirati um. Nakon što je netko potrošio svu svoju snagu i svejedno nije uspio, okreće se Bogu i traži pomoć jer On je izvor sve snage. Na ovom nivou se počinje razvijati bhakti. U bhakti se um, intelekt i volja potpuno predaju Gospodinu i učenik se tada moli:'' Ja ne znam što je za mene dobro. Neka bude volja tvoja''. Kada osjećaj ''ja'' i ''moje'' nestane, tada je duša dostigla potpunu veličinu. Kada je um oslobođen želja i osobnog zadovoljavanja, tada je oslobođeno mjesto za misli o Bogu. Ako je um prepun misli o zadovoljavaju svojih želja, postoji opasnost da ga osjetila tjeraju prema objektima svojih želja. Pokušaji da se bhakti prakticira bez da se um isprazni od želja je kao da se vatra pali s mokrim drvima, ona donosi samo dim i puni oči suzama. Um sa željama ne sjaji niti gori, niti donosi svijetlost ni toplinu iako je dotaknut vatrom znanja.

Božje ime je poput Sunca, otklanja svu tamu. Duša osjeća ispunjenje kada se suoči s Bogom. Ako sjena zemlje dođe između punog mjeseca i sunca doći će do pomrčine. Ako osjećaj ''ja'' i ''moje'' baci sjenku na iskustvo ispunjenja, svi napori sadhake za dostizanjem mira su beskorisni. Djela su važnija od riječi. Yogi koji je savladao umijeće posvećivanja svojih djela Bogu, njegova djela reflektiraju ono božansko u njemu.

Asana je stabilno i ugodno držanje tijela u kome je osoba najmanje dirnuta izvanjskim svijetom. Istinska asana je ona kod koje misli o Bogu neprestano plove umom sadhake.

Asana označava i položaj za meditaciju kao i položaj tijela pri određenim tjelesnim vježbama.

Asana donosi ustrajnost, zdravlje i lakoću udova. Rezultat pravilne posture jest mentalna ravnoteža i smirenost uma. Da bi ih izvodili potrebno nam je čisto i prozračno mjesto, prostirka ili deka i odlučnost. Asane se rade samo pomoću udova, jer udovi daju potrebnu težinu i protutežinu. Prakticirajući osoba razvija spretnost, ravnotežu, izdržljivost i vitalnost u velikoj mjeri. Asane osiguravaju lijepu građu tijela, snažno i elastično bez prenapuhanosti, održavaju tijelo zdravim. Smanjuju umor i umiruju živce. Ali njihova najveća važnost je da treniraju i discipliniraju um.

Mnogi ljudi posjeduju odličan tjelesni izgled i kontrolu nad svojim tijelom, ali im nedostaje kontrola uma, intelekta i svoga ega. Nisu u ravnoteži sa samim sobom, i zaista je teško pronaći uravnoteženu osobnost među njima. Oni najčešće stavljaju tijelo ispred svega. Iako yogi ne podcjenjuje svoje tijelo, ne misli samo na njegovo usavršavanje već i na osjetila, um, intelekt i dušu. Pomoću asana yogi postaje gospodar svoga tijela, ono postaje odgovarajuće vozilo za dušu. Yogi zna kako je duši potrebno vozilo. Duša bez tijela je poput ptice bez krila. Yogi ne poznaje strah od smrt, jer zna kako zub vremena nosi svoje. Zna kako se tijelo konstantno mijenja kroz djetinjstvo, mladost i starost. Rođenje i smrt su prirodni fenomeni, pod čiji utjecaj duša ne dolazi. Kao što osoba odbacuje iznošene cipele i uzima nove, tako i stanovnik tijela odbacuje iznošeno tijelo i uzima novo.

Yogi vjeruje kako mu je Bog darovao tijelo ne da bi samo uživao, već da bi bio u službi svojih bližnjih u svakom trenutku. Tijelo ne smatra svojim vlasništvom. Bog mu ga je dao, a jedan dan će ga i uzeti. Asane se također mogu izvoditi u cilju liječenja raznih oboljenja, kao i za održavanje zdravlja na visokom nivou. Prakticirajući asane, osoba prvo postaje zdravija. To nije pogodnost koja se može kupiti novcem. Zdravlje se postiže izuzetno velikim naporima. To je stanje potpune ravnoteže tijela, uma i duha. Zdravi ste kada potpuno zaboravite na tjelesno i mentalno. Yogi se pomoću asana oslobađa tjelesnih nedostataka i mentalnih uznemiravanja. Blagim istezanjem mišića, masažom unutarnjih organa i toniziranjem živaca u cijelom organizmu, zdravlje izvođača asana se može zadivljujuće unaprijediti.

Yogi na tijelo gleda kao na hram koji udomljuje Božansku iskru. Ako zanemaruje i poriče potrebe svoga tijela i ne smatra ga božanskim, to je kao da zanemaruje i poriče život. Potrebe tijela su potrebe duše koja živi u tijelu. Yogi ne gleda prema nebu kako bi našao Boga jer zna da se on nalazi u njemu. Osjeća kraljevstvo Božje u sebi i izvan sebe i zna da se unutar njega nalazi raj. Gdje prestaje tijelo, a počinje um? Gdje prestaje um, a počinje duša? Ne mogu biti odvojeni jer su međusobno povezani i različiti su aspekti iste sveprožimajuće božanske svjesnosti. Yogi nikada ne zanemaruje tijelo ili um, već njeguje oboje. Njemu tijelo ne predstavlja smetnju duhovnom oslobođenju niti predstavlja njegov pad, već mu služi kao instrument za njegovim postizanjem. Da bi moglo služiti namjeni za koju je stvoreno i posvetiti se Bogu, tijelo mora biti snažno, a živci čelični. Stoga ga treba dugo peći u vatri yoge kako bi ojačalo i pročistilo se.

Imena asana su značajna i ocrtavaju princip evolucije. Neke su nazvane po biljkama, neke po kukcima, neke po vodenim životinjama, neke po pticama, a neke po četveronožnim životinjama. Asane su imenovane i po velikim herojima Virabhadra i Hanuman, svetim osobama Kapila, Bharadvaja, Vasištha i Višvamitra. Neke su nazvane po imenima Avatara, inkarnacijama Svevišnjeg. Prakticirajući asane yogi zauzima položaje slične različitim bićima. Njegov um je istreniran da ne prezire ni jedno biće, od najnižih insekata pa sve do onih najsvetijih, jer u njima prebiva isti Sveti Duh, samo u različitim oblicima. Zna da je najviši oblik onaj Bezlični. Dualnosti poput pobjede i poraza, dobitka i gubitka, tijela i uma, uma i duše nestaju kada se osoba usavrši u asanama, tada sadhaka prelazi na pranayamu, četvrti nivo na putu yoge.

Pranayama je znanost o disanju. Prana označava dah, disanje, život, vitalnost, vjetar, energiju i snagu. Ayama znači dužinu, ekspanziju, istezanje ili zadržavanje. Pranayama, dakle, označava produženo disanje i njegovu kontrolu. Kontrolu svih faza disanja; (1) udisaj, terminom puraka (punjenje), (2) izdisaj, rechaka (pražnjenje pluća) i (3) zadržavanje daha ili kumbhaka. Kumbhaka znači pehar, staklenka ili čajnik. Iz čajnika možete isprazniti sav zrak i potpuno ga napuniti vodom, ili isprazniti svu vodu i ispuniti ga zrakom. Slično tome postoje dva stanja kumbhake; (1) kada se suzdržava od disanja nakon dubokog udisaja (popunjen je kapacitet pluća) i (2) kada se suzdržava od disanja nakon potpunog izdisaja (iz pluća je izašao nezdravi zrak). Prvi stadij, u kojem je disanje zadržano nakon dubokog udisaja, ali prije izdisaja naziva se antara kumbhaka. Drugi, kod kojeg se dah zadržava nakon potpunog izdisaja, ali prije udisaja je poznat kao bahya kumbhaka. Antara znači unutrašnji, dok bahya znači vanjski. Dakle kumbhaka je interval ili vrijeme između potpunog udisaja i izdisaja (antara kumbhaka) ili između potpunog izdisaja i udisaja (bahya kumbhaka). U oba slučaja disanje se zadržava.

Yogi svoj životni vijek ne mjeri brojem proživljenih dana, već brojem udisaja. Radi toga on prati određenu ritmičnu shemu polaganog dubokog disanja. Takav način disanja jača respiratorni, a smiruje živčani sustav i smanjuje čežnju. Kako želje i čežnja nestaju, um se oslobađa i postaje prikladno vozilo za koncentraciju. Nosnice, nosni putevi i stjenke, dušnik, pluća i dijafragma su jedini dijelovi tijela koji aktivno sudjeluju u prakticiranju pranayame. Oni osjećaju potpunu snagu prane, daha života. Nepravilnim prakticiranjem dolazi do pogoršanja zdravstvenog stanja, respiratornih oboljenja i živčani sustav biva potresen. Možete oboliti od astme, kašlja, vjetrova, može se javiti glavobolja, štucanje, bolovi u očima i ušima i različite iritacije. Potrebno je dosta vremena kako bi naučili polagano, duboko i pravilno udisati i izdisati. Svakako treba savladati to prije pokušaja kumbhake.

Pravilnom primjenom osoba biva oslobođena svih bolesti. Ne pokušavajte sami vježbati pranayamu. Važno je imati Gurua koji poznaje tjelesna ograničenja svoga učenika.

Kada dah luta, um je nemiran, no kad je dah miran, tad je i um miran. Zbog toga, prije no što išta pokušaš reguliraj svoje disanje, jer će ti to ublažiti karakter, i umiriti duh. U vježbanju pranayame oči su zatvorene kako bi spriječili um da odluta. Za um se kaže kako je dvostruke prirode - čist i nečist. Smatra se čistim kada je u potpunosti oslobođen želja, a nečist ukoliko je u savezu s željama. Kada um inaktiviramo i oslobodimo nečistoća i želja, dolazimo do stanja ''bez uma'' (amanasaka), najvišeg stadija u samadhiju. Amanasaka nije stanje gluposti i praznine, već stanje u kojemu je um slobodan od misli i želja. Jako je velika razlika između luđaka i yogija koji se trudi dostići stanje''bez uma''.

Kada su prana i um ujedinjeni, javlja se neograničena sreća. Emocionalno uzbuđenje utječe na brzinu disanja, jednako tako, svjesna regulacija disanja stavlja pod kontrolu emocionalno uzbuđenje. Kako je osnovni cilj Yoge kontrola i smirenje uma, yogi prvo uči pranayamu kako bi u potpunosti savladao disanje. To će mu omogućiti da kontrolira osjetila, i na taj način dostigne nivo pratyahare. Tek tada će um biti spreman za dhyanu (koncentraciju).

Pratyahara označava povlačenje i dovođenje osjetila pod kontrolu. Svako osjetilo ima svoju ulogu u životu: jezik kuša, oči vide, uši čuju, koža osjeća, a nos njuši. Ukoliko razum padne pod utjecaj osjetila osoba je izgubljena. Sadhaka mora odvratiti osjetila od vanjskog svijeta ka unutarnjoj mentalnoj svijesti. Kada dođe do ovog stadija, sadhaka, prolazi putovanje kroz samoga sebe. Um za čovjeka može donijeti vezanost i oslobođenje; vezanost ukoliko je vezan za predmete želja, a oslobođenje kada je od njih oslobođen. Ugodno i dobro predstavljaju čovjeku impuls za djelovanje. Yogi uvijek izabire ono što je za njega dobro, nad onim što je samo ugodno. Drugi, vođeni željama preferiraju ugodno i propuštaju pravi smisao življenja. Yogi osjeća zadovoljstvo u sebi jer zna kada treba stati i zbog toga živi u miru. U početku se ono što je dobro čini gorkim poput otrova, ali yogi je ustrajan jer zna da će na kraju osjetiti slatkoću nektara. Drugi žude za jedinstvom svojih osjetila s predmetima želja, izabiru ono što se ispočetka čini slatkim poput nektara, ali ne znaju da će na kraju postati gorko poput otrova.

Yogi zna da je put zadovoljenja osjetila lak, ali i da vodi ka uništenju, i da postoje mnogi koji ga slijede. Put yoge je poput oštrice mača, oštar i sklizak, i rijetki su oni koji ustraju.

Jednom kada sadhaka iskusi punoću svijeta ili Stvoritelja, njegova glad za predmetima želja nestaje i promatra ih s odstojanja. Zna da put oslobođenja leži u njemu samom.

Oslobođen je dualnosti, ciklusa rođenja i smrti, boli i tuge i postaje besmrtan. Odbacuje svoj identitet i živi život u punoći Univerzalnog Duha. Takav čovjek, bez prezira ide putem savršenstva.

Dharana označava koncentraciju tj. usredotočenost uma na jednu točku, misao, osjećaj ili predmet.Um mora biti miran kako bi dostigli ovaj stupanj potpune zaokupljenosti. Um je instrument koji razvrstava, osuđuje i koordinira impresije vanjskog svijeta, ali i one koje dolaze iznutra. Um je proizvod misli koje je teško obuzdati jer su suptilne i prevrtljive. Kada um napusti vezanost za izvanjske predmete, kada je prožet kajanjem zbog prošlih gluposti, ispunjen grižnjom savjesti, odricanjem i razumijevanjem, tada je uistinu spreman spojiti se s Apsolutom. Tada kontemplira samo o Apsolutu. Kao što leća postaje svjetlija kada jako svijetlo padne na nju i čini se da i ona postaje jedno sa izvorom svjetlosti, isto tako sadhaka, kada se odrekne uma, intelekta i ega zbog Gospodina, postaje jedno s Gospodinom, sve njegove misli su o Njemu, jer je On stvoritelj misli.

Dhyana ,meditacija, je produžetak koncentracije. Kada se ulje isipava iz jedne posude u drugu, osoba može zamijetiti konstantan tok. Kada je tijek koncentracije neprekinut, stanje koje proizlazi je dhyana (meditacija). Yogijev dah, osjetila, um, razum i ego su ujedinjeni u predmetu kontemplacije-Univerzalnom Duhu. On ostaje u stanju svijesti, koje nema nikakvu vrijednost. Ne postoji nijedan drugi osjećaj osim Blaženstva. Kao udar munje yogi vidi Svijetlo koje sjaji izvan zemlje i raja. Vidi svijetlo koje sjaji u njegovom srcu. Postaje svijetlo za sebe i druge. Znakovi napredovanja na putu yoge su zdravlje, osjećaj fizičke lakoće, ustrajnost, duševni mir i ugodni glas, slatkast miris tijela i sloboda od zavisti. Posjeduje uravnoteženost, bezbrižnost i smiren um. Predstavlja simbol poniznosti. Posvećuje sve svoje djelatnosti Gospodinu, utočište nalazi u Njemu, oslobađa se okova karme (djelovanja) i postaje Jivana Mukta (Oslobođena Duša).

Samadhi je plod najzrelije meditacije i najdraži trenutak yogija, kao i signal Božanske Milosti. Na vrhuncu meditacije yogi prelazi u stanje samadhija. Postoje dvije vrste samadhija, stapanje uz pokret svijesti (savikalpa) i bez pokreta svijesti (nirvikalpa). Pri savikalpa samadhiju postoji trostrukost očitovanja: znalac, znanje i saznano. Kada se spozna da je znalac Bog, da je znanje također Bog i predmet znanja isto Bog, tada više nema uznemirenosti ili aktivnosti (vikalpa); to je nirvikalpasamadhi. Duša unutar tijela je manja od najmanjeg zrna, ali veća od neba, sve sadrži u sebi, sva djela, sve želje. Ondje ne postoji ''ja'' i ''moje''; tijelo, um i intelekt prestaju djelovati, poput čvrstog spavanja. Svaki trag imena i oblika nestaje u tom Oceanu Blaženstva. To sjedinjenje individualne duše s Apsolutom je sama bit i cilj yoge. Um ne može pronaći riječi, a jezik ih ne može uobličiti. Uspoređujući samadhi s drugim stanjima, sveti ljudi kažu:''Neti! Neti!''-''To nije to! To nije to!'' Samadhi se jedino može opisati s potpunom tišinom. Yogi se odvaja od materijalnog svijeta i prelazi u Vječno. U srcu yogija rađa se Pjesma Duše koju je Šankaracharya opjevao u svojoj Atma Šatkam.

Pjesma o Duši

Ja nisam ni ego, ni razum, ni um ni misao nisam;
Ne možeš me namirisati ili u riječi uobličiti, okom ili uhom uhvatiti.
U svjetlosti ili vjetru me ne možeš naći, ni na nebu ni zemlji-
Svjesnost i sreća, Blaženstvo Blaženoga Ja sam.

Nemam imena, ni život, ne udišem zrak;
Ni jednim elementom ukalupljen nisam, koža me ne prekriva;
Nemam jezik, ruke ni noge, ne starim.
Svjesnost i sreća Ja sam, Blaženstvo u oslobođenju.

Odbacujem mržnju i strast; iznad iluzije i pohlepe;
Ponos me ne dodiruje, nikada zavidan nisam;
Iznad vjere, bogatstva, slobode i želja Ja sam.
Svjesnost i sreća Ja sam, Blaženstvo je moj pokrivač.

Poroci, zadovoljstvo i bol nisu moje porijeklo,
Ni sveti spisi, molitve ni hodočašća;
Nisam materija, ni eter nisam.
Svjesnost i sreća inkarnirana, Blaženstvo Blaženoga Ja sam.

Strah smrti ne poznajem, pukotinom ili rasom razdvojen nisam;
Nijedan roditelj me ne zove dijete, veza rođenja me ne veže.
Nisam učitelj ni učenik, rođaka ni prijatelja nemam.
Svjesnost i sreća Ja sam, jedinstvo s Blaženstvom moj je kraj.

Ni znanje ni poznavalac nisam, ne možeš me upoznati, bezobličnost je moj oblik.
Lutam između osjetila, ali oni nisu moj dom;
Uvijek mirno uravnotežen, ni slobodan ni vezan.
Svjesnost i sreća Ja sam, u Blaženstvu moj je dom.

Jnana yoga je put znanja ili mudrosti i najteža je staza, koja zahtijeva izuzetnu snagu volje i intelekta. Jnana yoga je put koji nas pomoću, proučavanja, razmišljanja, spoznavanja, vježbama i praktičnim iskustvima vodi do stvarnosti. Baveći se filozofijom vedante, jnana yogi koristi svoj um da bi istražio svoju vlastitu prirodu - razlikujući stvarno od nestvarnog, dostiže najviše znanje i samospoznaju. On traži odgovor na postavljena pitanja: ''Tko sam ja''? ''Odakle dolazim i kamo idem''? ''Koja je svrha života''?

Prostor izvan posude opažamo kao različit od onoga unutar posude, na isti način kao što sebe vidimo odvojene od Boga. Jnana yoga vodi svog sljedbenika do neposrednog iskustva jedinstva s Bogom razbijajući posudu, uklanjajući neznanje.

Jnana yoga ima četiri načela:

1. Viveka - ispravno razlučivanje
2. Vairagya - odvezanost
3. Šatsampatti - šest blaga
4. Mumukštva - neprestano stremljenje Bogu.

Viveka je sposobnost razlikovanja stvarnog od nestvarnog, prolaznog od neprolaznog. Ona je najčistiji oblik našeg intelekta i izvor pravog znanja.

Vairagya znači odvezanost od svake želje za svjetovnim posjedom i užicima. Osjetila se moraju neumoljivo svladati sposobnostima razlučivanja (viveka) i odricanja od vezanosti za izvanjski svijet (vairagya). Svi svjetovni užici su prolazni, bez trajne vrijednosti. Sve zemaljsko je prolaz­no i zato je jedan od oblika nestvarnosti. Viveka vas uči kako birati svoju djelatnost i svoje društvo; vairagya vas čuva od prevelike vezanosti i usađuje vam osjećaj rasterećenja u vremenima oduševljavanja ili zdvajanja. To su kao dva krila koja podižu pticu u zrak. Te sposobnosti vam pokazuju nestalnost svijeta i trajnost blaženstva prave Stvarnosti. Ta stvarnost je atma, Božansko Jastvo, neuništivo, vječno i nepromjenjivo.

Šatsampatti znači šest blaga. Šest blaga jnana yoge su:

sam - povlačenje osjetila i uma
dam - kontrola nad osjetilima i umom
uparati - biti iznad problema, iznad slave i poniženja
titikša - sposobnost da izdržimo, nepokolebljivost, disciplina i svladavanje svih teškoća
šraddha - povjerenje i vjera u svete spise i riječi Učitelja
samadhan - usmjerenost i svijest o cilju
Mumukštva je čežnja da spoznamo Boga i da se sjedinimo s Njim.